Pčelari Panonije

Županijski savez pčelara Osječko-baranjske županije

Četvrtak, 21 Rujan 2017

Nalazite se ovdje: Vijesti iz saveza Zanimljivosti Zašto nestaju pčelinje zajednice?

Zašto nestaju pčelinje zajednice?

(Preuzeto sa www.agroklub.com ) Svi elementi jednog ekosistema imaju prepoznatljivu i ključnu ulogu u njegovom funkcioniranju. Ako uklonite samo jedan njegov element, on bi mogao izazvati određeni stupanj štete, a sustav će, naravno, morati napraviti prilagodbe - koje mogu biti pozitivne ili negativne, a obično su izvan naše kontrole. Pčele oprašuju 90% svih usjeva u SAD-u, a najmanje 30% svjetskih. Najmanje jedna trećina hrane koje jedemo, ovisi o oprašivanju.

Oprašivanje pčelama je ključno za mnoge usjeve, jabuke, trešnje, soju, mandarine, limun, limetu, pa i mrkvu. Više od stotine naših prehrambenih usjeva trebaju ovakav oblik oprašivanja. Plod bademovog drveta će, primjerice rasti samo ako se njegovi cvjetovi unakrsno oprašuju, što uzrokuje genetsku razmjenu između dva različita varijeteta. Velika većina našeg blagostanja počiva na pčelinjim kolonijama. Oprašivanje servis kukcima oprašivačima, 2005. bilo je vrijedno 153.000.000.000 €, a čine najmanje 9,5% ukupne vrijednosti svjetske poljoprivredne hrane te su odgovorni za 15 milijardi dolara porasta vrijednosti usjeva godišnje. Jednostavno rečeno, ako pčele prestanu oprašivati usjeve, nećemo ih više imati. Stanje je alarmantno jer njihov broj je u stalnom opadanju, dok postoji bezbroj sumnji o tome zašto se to događa.

Sindrom "poremećaja propasti kolonija"

Iako se još raspravlja o tome koliko dugo traje kolaps kolonija pčela, poznato je da je od 1972. do 2006. nastupilo dramatično smanjenje broja divljih pčela u SAD-u te postupni pad u ukupnim kolonijama. Gubici su ostali stalni od 1990.-ih, a daljnje smanjenje od oko 22-35% godišnje može se pripisati raznim čimbenicima, kao što su grinje, bolesti i stres. Sindrom "poremećaja propasti kolonija" (CCD - colony collapse disorder) do 2007. i službeno je objašnjen kao nestanak svih odraslih pčela u košnici, dok nezrele pčele i med ostaju.

Smatra se da se uzrok krije i u pesticidima. 2012. je nekoliko nezavisnih istraživanja pokazalo da ostaci neonikotinoida koji se kriju u prašini, peludu i nektaru, utječu na pčele i njihovo zdravlje. Isto tako, toksičnost ispod nanogramskih količina rezultirala je neuspjehom pčela da se vrate u košnicu - bez neposredne smrtnosti, što je primarni simptom CCD-a. Slijedom toga, Europska unija zabranila je neonikotinoidne pesticide s obzirom na činjenicu da bi oni mogli biti odgovorni za nastavak kolapsa. Ovi rezultati su također pokrenuli formalno istraživanje Europske agencije za sigurnost hrane, u kojem stoji da neonikotinoidi predstavljaju veliki rizik. Industrija pesticida optužena je da su njeni proizvodi "namjerno varljivi", a proizvođač Bayer CropScience je upitan da objasni razlike u dokazima koji su podneseni u istrazi.

Pčele također putuju na velike udaljenosti kako bi oprašile usjeve u drugim područjima, što neke znanstvenike navodi na vjerovanje da je to uzrok stresa za njihov imunološki sustav i izlaže ih patogenima na koje nisu navikli. No, tome ne ide u prilog da kolonije koje ne putuju, također nestaju.

Kad se med sakuplja, zamijenjen je s genetski modificiranim - kukuruznim sirupom, koji nema potrebne enzime ili nutritivni sadržaj pravog meda. Tako se vjeruje da su možda genetski modificirani organizmi uzrok problema. To potencira činjenica da su svi pojedinci GMO soja genetski jednaki, a uzgajaju se u monokulturi, što znači da pčele imaju ograničenu i nezdravu prehranu. Iako su neonikotinoidi posebno izdvojeni, vjerojatno je da većina, ako ne i svi pesticidi - negativno utječu na pčele. S pretpostavkom da fungicidi smanjuju rezistentnost pčela, nije nerealno očekivati ​​da su, Bt (Bacillus thuringiensis) pelud (s insekticidom u svakoj stanici), kao i sveukupni herbicidi poput onih kojima se tretira većina GMO biljaka, barem djelomično odgovorni za to.

Trenutno, ne postoji puno neovisno recenziranih podataka koji podržavaju izravnu ili neizravnu štetu uzrokovanu trenutačno odobrenim genetički modificiranim usjevima na populacije pčela. Pretpostavlja se da je više nego vjerojatno da postoje mnogi faktori koji pridonose problemu. No, jedno je sigurno - problem je stvaran, a električni oprašivači na ručni pogon nisu rješenje.