Pčelari Panonije

Županijski savez pčelara Osječko-baranjske županije

Četvrtak, 21 Rujan 2017

Nalazite se ovdje: Vijesti iz saveza Zanimljivosti Poticanje poljoprivrede, pčelarstva, seoskog turizma...

Poticanje poljoprivrede, pčelarstva, seoskog turizma...

(Preuzeto sa www.agroclub.com) Utemeljena prije sedam godina Poljoprivredno-pčelarska braniteljska zadruge Vučipolje iz istoimenog mjesta u Općini Hrvace, za što je inicijativu dalo devet osnivača, hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, svakim danom postiže sve bolje rezultate u pčelarstvu i proizvodnji meda, ostvarujući i projekte vezanih za promicanje seoskog turizma u lijevom zaobalju Cetine nadomak Peručkog jezera na južnoj strani planine Dinare. Od prvog dana postojanja Zadruge upravitelj joj je hrvatski branitelj Ivan Liović iz Vučipolja, također jedan od inicijatora osnivanja, no njezini su se članovi-zadrugari dosad višestruko uvećali baš kao i njezin kompletan razvojni potencijal.

 

 

 

PPBZ Vučipolje višestruko uvećala svoje kapacitete od 40 na oko 300 košnica...

 

Primjera radi PPBZ Vučipolje je 2006. imala samo devet aktivnih članova i 40 košnica, godinu dana poslije 120, zatim 170, a sada ih je ukupno oko 300. Od minulog je petka (29. ožujka) bogatija i za dva nova kontejnera s po 44 košnice, ukupno njih 88, a nabavljeni su radi seljenja pčela na ispaše na mikro-lokacije diljem Lijepenaše. Uz to bavi se uzgojem lavande i facelije te proizvodnjom meda i od majčine dušice, osim kadulje, vrijeska, akacije, lavande, facelije...Uz vrcanje meda organizira i prikladne manifestacije, privlačne i za strane turiste, baš kao i aktivnosti vezane za branje i prikupljanje samoniklog ljekovitog bilja. Računa se kako je ta Zadruga obnovila te lavandom i facelijom oplemenila oko pet hektara zapuštenog zemljišta u vučepoljskom krajobrazu u blizini Peručkog jezera gdje, gdje postoje uvjeti i za uzgoj inih korisnih biljaka.

 

«Hvale vrijedne navedene i slične projekte nikako ne bismo mogli ostvariti bez financijske potpore na lokalnoj i državnoj razini u visini od 50 posto sredstava od osnovice kapitala Zadruge. Tako je Ministarstvo branitelja Hrvatske prihvatilo naše projekte te nam je nepovratno dalo poticaj u visini od 150.000 kuna, a potporu nam pruža i Općina Hrvace. Ministarstvo turizma nam je dalo poticaj u visini od 50.000 kuna za poticanje projekta proizvodnje ljekovitoga bilja, no tu su i ini projekti korisni društvenoj zajednici. Naša Zadruga je dobila i staru osnovnoškolsku zgradu u Vučipolju koja je bila teško oštećena tijekom Domovinskog rata, čije smo prizemlje obnovili svojim radom i uz potporu donatora u materijalu. Uredili smo i opremili dva apartmana, kuhinju, veliku blagovaonicu i sanitarni čvor; ugradili elektro i vodo-instalacije, doveli telefoniju, a do zgrade koja se nalazi na raskrižju cesta prema Dabru-Ježeviću-Vrlici te Zasioku, prostire se asfalt kamo se lako i brzo može doći i iz svih primorskih gradova poput Splita, Solina, Kaštela, Trogira, Omiša, Makarske...» kaže Ivan Liović.

 

Cilj Zadruge je maksimalni razvoj u pčelarstvu i proizvodnji meda

 

Dodaje kako projekti PPBZ Vučipolje ujedno dopunjuju i seoskiturizam napominjući kako na to područje Cetinskog kraja redovito tijekom proljeća, ljeta i rane jeseni dolaze u posjet i skupine stranih gostiju ne samo radi upoznavanja prirodnih i kulturnih znamenitosti, nego se žele upoznati i određenim sadržajima te Zadruge i BZPatriot. Nekima je od njih, starijima, poznato kako su se na ovom prostoru podno Dinare, s južne strane te planine, nadomak Peručkog jezera, nekad snimali i vestern-filmovi.

 

«No osim prenoćišta i hrane u apartmanima i blagovaonici adaptirane zgrade, gostima nudimo i branje lavande, 'ratne igre' na poligonu BZ «Patriot» u susjednom Dabru u blizini Peručkog jezera. Također je zanimljiv i program rekreacijskog jahanja na susjednom ranču jednog člana naše Zadruge, planinarenja, pješačenja, veslanja na Peručkom jezeru, dakako sve uz stručne vodiče. Imamo svoje štandove u Sinju i Splitu (Riva) pa nam je lakše nuditi i prodavati proizvode naše Zadruge kad imamo sigurna prodajna mjesta kojima su zadovoljni kupci, svi konzumenti», upoznaje nas Ivan Liović, ističući kako je još na početku pri sinjskom Pučkom učilištu završio i školu za pčelare gdje je u teorijskom dijelu nastave samo o pčelama i medu slušao 70 školskih sati, dok je znanje iz praktičnog dijela, dodaje, i tradicionalno postupno stjecao uglavnom u svojoj obitelji gdje se o pčelarstvu educirao gotovo od djetinjstva zahvaljujući svojoj pokojnoj baki koja mu je razvila ljubav prema pčelarstvu.

 

Uz smještaj u apartmanima zanimljivo rekreacijsko jahanje, 'ratne igre' ...

 

Tako Liović navodi tek dio ostvarenih projekata Poljoprivredno-pčelarske braniteljske zadruge Vučipolje u kratkom razdoblju unatoč teškoj gospodarskoj krizi. Spominje samo neke uspješno ostvarene projekte za koje su se zainteresirali i branitelji iz Bosne i Hercegovine. Podsjeća na tek neke postignute rezultate Zadruge Vučipolje i na Međunarodnom sajmu gdje je dobila nagrade i priznanja, primjerice za kvalitetan eko-med s planineDinare i rakiju medovaču. Također ukazuje i na novčani izdatak pčelara, uglavnom zbog potrošnje goriva dok Zadruga kamionima premješta košnice na mikro-lokacije ispaša, te kako pčelama valja osigurati hranu i u zimskim uvjetima kad one miruju odnosno spavaju. Primjerice, ako proizvedena tona meda stoji oko 40 ili 50.000 kuna od toga, izračunao je Liović, samo pčele zimi na ime hrane potroše više od 50 posto novca. Uz to, dodatna sredstva se izdvajaju i za izradu novih košnica odnosno nabavku repromaterijala i pribora, za kupnju vrcaljki te za kompletan vozni park...,kako bi se i pčelari Zadruge pripremili za aktivnosti koje ih čekaju na terenu tijekom proljeća, ljeta i jeseni.

 

«Želim podsjetiti kako se naša Poljoprivredno-pčelarska braniteljska zadruga Vučipolje bavi profesionalnimpčelarstvom, dok u početku nije bilo tako kad su njezini članovi bili pčelari-hobisti. Ali smo tada imali manje problema jer smo imali znatno manje košnica, te vrlo malu proizvodnju meda. Inače, profesionalni pčelari predstavljaju malobrojnu grupaciju u poljoprivredi u Splitsko-dalmatinskoj županiji, iako su pčelarstvo i proizvodnja meda na tom području najrazvijeniji u odnosnu na druge krajeve Hrvatske, no imaju problema i zbog plasmana i cijene meda na širem tržištu. Uslijed moguće, neusporedivo veće konkurencije (ne zbog kvalitete meda), naši pčelari ipak mogu imati i dodatnih poteškoća kad Hrvatska uskoro uđe u Europsku uniju. Ipak je bitno što na policama naših prodajnih mjesta naše Zadruge kupac neće moći vidjeti ni jednu teglu meda uvezenog iz Kine, Argentine..., nego samo med proizveden u Dalmaciji te u drugim krajevima Hrvatske», napominje Liović.

 

Poteškoće pčelarima uslijed velike konkurencije cijene meda u Europskoj uniji

 

Voli reći kako je Dalmacija jedna od vodećih regija u ukupnoj proizvodnji kvalitetnog pčelinjeg meda u Hrvatskoj gdje od pčelarstva, prema neslužbenim podacima, živi i više od 200 obitelji. Stručnjaci govore kako profesionalni pčelar ne može biti samo na jednom mjestu, stacionirani pčelar, nego on mora putovati, pratiti pčelinjepaše odnosno pašnjake kako bi tijekom godine mogao izvrcati više meda od lavande, kadulje, vrijeska, majčina dušica, akacija...Također se ne smije zaboraviti kako pčelari tijekom kasne jeseni, zime i ranog proljeća s obitelji provedu najmanje pola godine. Svoje košnice moraju iznositi na pašnjake, teren, čim počnu cvjetati voćke, livade, cvijetnjaci...već na izmaku ožujka i početkom travnja u godini, ovisno o podneblju i klimatskim uvjetima. Svatko će reći kako tada najviše posla imaju baš profesionalni pčelari koji žive od pčelarstva i prodaje meda te inih pčelinjih proizvoda.

 

«Naša zadruga nikako neće ostati na 300 košnica, širit će se koliko i kako bude mogla. A i to sve što sada radimo, odnosno projekte koje ostvarujemo u sklopu nape PPBZ Vučipolje, usmjeravamo djelomice i na poticanje razvoja seoskogturizma, na ovom području. Ujedno potičemo i zaposlenost kao i brži povratak potomaka na ognjišta njihovih predaka, uz zadržavanje mladih na djedovini. Naime, cilj je našeg kompletnog programa poticanje popravkademografskeslike u Vučipolju odnosno u svim naseljima na ovom području lijevog zaobalja Cetine odnosno Peručkog jezera, kao i obnovu i oplemenjivanje dolaca i vrtača na obroncima Dinare, konkretno na Vrdovu, a na to nas obvezuje i naziv zadruge, prva riječ 'poljoprivredna'. Na ovom prostoru bar donekle želimo više potaknuti razvoj poljoprivrede i stočarstva iako to već aktivno činimo kroz pčelarstvo. Inače, seoskiturizam se u ovom kraju temelji i na očuvanu okolišu, koji je doista čist, te na prirodnim i kulturnim raznolikostima ovoga podneblja, kao i na autohtonoj proizvodnji eko-hrane, dakako na projektima i ciljevima malihpoljoprivrednihobiteljskihgospodarstava. Razmišlja se i o poticanju stočnih farmi koza, ovaca i goveda; povrća i voća; obnavljanju obrtničkihzanimanja i izradisuvenira. Ovaj je kraj prepoznatljiv i po starim kamenim kućama, naseljima koja bi se uz neznatna sredstva mogla prenamijeniti u etno-sela. Što se pak tiče predjela Vrdova, tamo se u vrtačama uzgaja krumpir, kupus i ine povrtlarske kulture; niču nove obiteljske i vikend-kuće s izgrađenom komunalnom infrastrukturom pa se na tom području, gdje pčelari izmještaju svoje košnice i vrcaju med, potiče i planinskiturizam», objašnjava Ivan Liović.

 

Poticanje demografske obnove, poljodjelstva, starih zanata, seoskog turizma...

 

Ipak poručuje kako će se PPBZ Vučipolje , kojoj je načelu od samog utemeljenja, i dalje maksimalno razvijati u pčelarstvu proizvodeći eko-med, dakako prema mogućnostima. Ujedno upozorava i na činjenicu kako na području Vučipolja i u bližim naseljima ima dosta zapuštenog zemljišta gdje se prije koju godinu ništa nije obrađivalo. Podsjeća kako je to svojedobno bila opasnazonazastanovanje i življenje i zato što taj teren nije bio u cijelosti razminiran, no već godinama nije tako. Na tom je prostoru zajamčen siguran, miran i zdrav život. Liović na kraju zaključuje kako su gotovo svi zadrugari zadovoljni realizacijom projekata vezanih za proizvodnju i prodaju meda, i inače, za razvoj i budućnost Zadruge, tvrdeći kako su ljudi u Vučipolju oduvijek bili marljivi te da je ondje nekada obrađivan gotovo svaki četvorni metara zemljišta te da prije Domovinskog rata ništa nije bilo zapušteno. Voli reći kako je nekada gotovo svaka obitelj iz Vučipolja imala još po jednu kuću u Sinju, Solinu, Kaštelima ili u Splitu, ili pak u Istri, dodajući kako u njima i danas stanuju njihovi vlasnici, potomci svojih predaka u Vučipolju, ili podstanari.

 

Autor: Nedjeljko Musulin