Pčelari Panonije

Županijski savez pčelara Osječko-baranjske županije

Subota, 23 Rujan 2017

Nalazite se ovdje: Arhiva

Bolesti pčela izazvane bakterijama

(www.agrozemlja.net) Bolesti pčela izazvane bakterijama Bakterije su jednoćeliski organizmi koje uzrokuju mnoge bolesti ljudi, životinja i biljaka. Mogu se promatrati pod običnim mikroskopom, koji povećava nekoliko stotina puta. Radi toga je olakšano utvrđivanje bolesti. U bakterijske bolesti ubraja se i najteža bolest pčela - američka kuga pčelinjeg legla.

Američka kuga pčelinjeg legla ili američka gnjiloća pčelinjeg legla ili opaka trulež legla je zarazna bolest zatvorenog legla. Uzročnik bolesti je bacil (Bacillus larvae). U nepovoljnim uvijetima obrazuje spore koje su vrlo otporne. U košnicama gdje je leglo bilo zaraženo ovom bolesti, na saću, na pčelarskom priboru, zatim u medu i cvjetnom prahu, spore ostaju žive po nekoliko desetina godina i sačuvaju vitalnost, a time i sposobnost infekcije. U ključaloj vodi ugibaju nakon 13 min. Na temperaturi od 90ºC ugibaju nakon 2 sata. U mješavini jednakih dijelova meda i vode ugibaju na 100ºC nakon 20 min, a za isto vrijeme ugibaju u čistom vosku na 120ºC. Zaraza se ostvaruje pošto uzročnik bolesti uđe sa hranom u crijevo larve, dok je ona u otvorenoj ćeliji. Iz crijeva prelazi u tijelo larve i brzo se razmnožava. U međuvremenu, pčele zatvaraju ćeliju, a u njoj larva ugiba.

Znaci bolesti Zatvoreno leglo je šareno, tj. na njemu se nalaze otvorene i zatvorene ćelije. Poklopci na ćelijama su malo ulegnuti i obično na sredini imaju rupicu. Ispod poklopca uginula larva se raspada u tamnosmeđu ljepljivu i rastegljivu masu. Ako u takvu ćeliju uvučemo čačkalicu i dohvatimo masu, ona se rasteže do 50mm ima kiselkast miris na zagrijano stolarsko tutkalo. Pčele ne mogu da izbace ovu masu iz ćelije radi njene ljepljivosti, jer je larva uginula u raspadnutoj košuljici. Zato ona ostaje priljepljena na dnu i zidovima ćelije, tu se sasuši i pretvara u spore. Bolest sama od sebe ne može prestati.

U zaraženoj košnici bolest od ćelije do ćelije prenose pčele hraniteljke. Od bolesne do zdrave košnice, bolest prenosi sam pčelar svojom nepažnjom, kao: premještanjem okvira iz jedne košnice u drugu, pčelarskim priborom, vrcaljkom, satnim osnovama izrađenim od zaraženog voska, prihranjivanjem pčela zaraženim medom, stresanjem pčela iz bolesne košnice u zdravi itd. Bolest prenose i pčele kradljivice. Pošto obolela društva oslabe, jača ih društva napadaju, oduzimaju od njih med i zaraza se prenosi i na jaka pčelinja društva. I trutovi, koji slobodno ulaze u sve košnice, mogu biti prenosnici bolesti. Tako se od jednog zaraženog pčelinjeg društva bolest može prenijeti na veći broj društava ili susjednih pčelinjaka.

Suzbijanje bolesti Pošto je američka kuga opasna zarazna bolest, čim se pojavi svaki pčelar mora obavezno da je prijavi nadležnoj poljoprivrednoj inspekciji koja će preduzeti odgovarajuće mjere.
Ako je pčelinje društvo jako zaraženo, onda se ono uveče uguši paljenjem sumpora u košnici. Uginule pčele i saće sa leglom se spale u iskopanoj jami, koja se poslije zatrpa. Saće bez legla pretopi se i dezinficira. Ako su pčele u starim košnicama ili su u košnicama sa nepokretnim saćem, one se predveče spale i zakopaju. Košnice koje nisu spaljene, potrebno je dezinficirati.

Jaka pčelinja društva, kod kojih je bolest na vrijeme primjećena, mogu se sa uspjehom liječiti. Lijek se upotrebljava sa pretresanjem pčela. Prvo se pčele pretpresu u dezinficiranu ili novu košnicu u koju se prethodno stavi novo, nezaraženo saće ili satne osnove. Zatim se društvo prihrani 1 litrom šećernog sirupa (1:1) u kojem se prethodno rastopi 0,5 gr sulfatiazol-natrijuma (1 tableta). To se dodaje pčelinjem društvu u 4 navrata, u razmacima od 2 do 3 dana. Može se upotrebiti 1 gr geomicina u 1 litar šećernog sirupa (1:1) koji se dodaje pčelinjem društvu na isti način kao i sulfatiazol-natrijum.

Dezinfekcija košnica i pčelarskog pribora i alata Dezinfekcija košnica uspješno se izvodi sa benzinskom let-lampom. Plamenikom se opale unutrašnji dijelovi košnice sa okvirima iz kojih se prethodno izvadi saće. U nedostatku let-lampe može se upotrebiti 10% rastvor kaustične (žive) sode NaOH (rastvorene u vodi). Ovaj rastvor pažljivo se nanese na unutrašnje dijelove košnice. Naneseni rastvor zadrži se na košnici nekoliko sati, a zatim se ispere i izriba četkom. Ispiranje se ponovi u 2 do 3 navrata i pošto se košnica osuši, u nju se ponovo može smjestiti pčelinje društvo. Posebno treba obratiti pažnju da ovaj rastvor ne dođe u dodir s tijelom, a trebamo čuvati i odjeću i obuću. Pčelarski pribor treba otkuhati u vodi da ključa 15 - 20 min. Vrcaljku treba oprati kipućom vodom uz dodatak deterdženta, a zatim je osušiti.

Evropska trulež pčelinjeg legla je zarazna bolest otvorenog legla. Naziva se kisela trulež legla, blaga trulež i dobroćudna trulež. Glavni uzrok bolesti je Streptococus pluton, a ostali uzročnici imaju sporedan značaj, ali i oni mogu biti u određenim uslovima uzročnici bolesti.
Znaci bolesti Od evropske truleži oboljevaju larve između 3 i 5 dana starosti. Oboljela larva mijenja sedefastobijelu boju u prljavožućkastu i postaje gnjecava. Često nema normalno savijen položaj u ćeliji saća, već se ponekad ranije ispruži. Uginula larva prelazi u trulu masu koja se pri izvlačenju ne rasteže. Ova masa kasnije se osuši, poprimi smeđu boju i pčele mogu da je izbace iz košnice, budući da larva ugine u košuljici. Obolelo leglo ima neprijatan miris na pokvaren sir i ustajali znoj.

Od ove bolesti mogu ponekad da obole i jaka pčelinja društva. Ponekad se bolest javi polako, ugiba mali broj larvi, te izgleda da pčelinje društvo ne slabi. Poslije izvjesnog vremena ugibanje larvi može samo prestati. U drugim slučajevima, bolest se naglo širi, ugiba veliki broj larvi i društvo brzo propada. Česti su slučajevi da se bolest javi u proljeće, a za vrijeme dobre pčelinje paše sama od sebe prestane. Na pojavu i širenje bolesti utiče i stanje pčelinjeg društva. Ona koja su brojno jaka, sa dovoljno hrane, u dobroj košnici i dr. bolje se odupru ovoj bolesti.

Liječenje Bolest se uspješno liječi dodavanjem antibiotika (streptomicin, geomicin, teramicin, i dr.) jer oni djeluju na sve uzročnike ove bolesti.

Upotrebljava se 1 gr antibiotika u 1 litru šećernog sirupa (1:1). Ovako pripremljen lijek daje se pčelinjim društvima u malim količinama, u više navrata (4 do 5) svakog drugog dana po 0,20 do 0,25 l, da ga pčele ne bi uskladištavale u medište, već da ga utroše u ishranu legla i u svoju ishranu. Prilikom dodavanja lijeka, potrebno je pčelinje društvo suziti na onoliko okvira koliko pčele mogu da ih gusto pokriju. Ako su pčelinja društva slaba, potrebno ih je spojiti. Ujedno košnicu treba dobro utopliti ako se bolest pojavila u proljeće, a po mogućnosti i staru maticu zamijeniti novom.